Marelica (lat. Prunus Armenica) svoje podrijetlo vuče iz srednje Azije i sjeveroistočne Kine. U Armeniju je stigla prije 3000 godina odakle su je Rimljani oko 70. godine prije Krista proširili po cijeloj Europi. Pripadnici drevnog Pakistanskog plemena Hunza konzumirali su velike količine sjemenki koštica marelice i među njima nije nikad zabilježen niti jedan slučaj oboljelih od raka, dapače, imali su ekstremno dug i produktivan život. Uzgoj marelice danas raširen je po cijeloj planeti, a najbolje uspijeva u područjima s blagom mediteranskom klimom.
Stablo može narasti i do 8 metara u visinu. Po izgledu, okusu i sadržaju korisnih hranjivih tvari njeni plodovi spadaju u provklasno stolno voće, a nenadmašni su i za razne načine prerade i konzerviranje (sušenje, kompot, sok, pekmez…). U predjelima umjerene klime rijetke su voćne vrste koje su toliko korisne kao marelica.
Mnoga znanstvena istraživanja opisuju sjemenke iz koštice marelice kao izvor vitamina B17 koji se preporuča za uporabu i pomoć pri terapiji malignih tumora.
Terapiju vitaminom B17 kojeg sadrži i ulje marelice odobrili su mnogi svjetski onkolozi, uključujući i bolnicu za alternativno liječenje od karcinoma „Oasis of home“ kraj Tijuane u Meksiku gdje je uspješno tretirano preko 100.000 oboljelih.
Ulje od sjemenki koštica marelice dobiva se prešanjem na temperaturi do 28°C. Nakon prešanja taloži se oko 15 dana nakon čega se bez filtriranja puni u boce. Ovaj način dobivanja ulja osigurava očuvanost svih nutritivnih i korisnik svojstava.
Ulje marelice blagog je i nenametljivog okusa, svijetlo-žućkaste boje, fine i nježne teksture.
Bogato je Omega-6 linoleonskom kiselinom (oko 30%) i Omega-9 oleinskom kiselinom (oko 68%)
Izvrstan izvor vitamina A, B2, B3, C te željeza, kalcija i magnezija, stoga se preporuča trudnicama i maloj djeci, pošto nije uzročnik alergijskih reakcija.
Navedeni podaci su informativnog karaktera i ne služe u svrhu dijagnosticiranja i liječenja. Čuvati na hladnom i tamnom mjestu.